петак, 14. октобар 2011.

Karkatag na Biševu

Kreativnost uključuje izlazak izvan utrtih putova, da bi se stvari vidjele na drugačiji način. (Edward de Bono) - Probili smo ga. Nije bilo lako. Nije ga ni bilo na mjestima. Zverko, diplomirani arhitekta iz Beograda, skenirao je i ubacio dvije karte u svoj computer, staru katastarsku koja sadrži samo stare putove i puteljke i novu satelitsku snimku Biševa. U svom nekom programu, sa preciznim razmjerima ubrzo smo dobili preklapanje starog i onog novog puta – protupožarnog. Sa kartama, pilama, kosirima, sjekirama, mašklinima, tekućinom i uvijek dobrom radnom atmosferom kada su „mali zeleni srbi“ u pitanju, uputili smo se iz Salbunare onim starim putom, onom infrastrukturom koju su gradili naši stari, stoljećima, kamen po kamen, sinjal po sinjal.

Kome je što značio ovaj put nekada saznali smo od barba Luke iz Salbunare, Luke iz Polja i još nekih upućenih u nekadašnje svakodnevne aktivnosti Biševjora. Po kojem se vremenu koristio i za koje namjene. Gdje ćemo naći sinjale a gdje se put već prije urušio. Tako je i bilo.

A što će nama koji stanujemo na Biševu ovaj put značiti danas ovisi o našim vizijama ali i navikama. Za pješake iz Salbunare i Mezoporta pješačenje će umjesto 2 sata protupožarnim putem trajati 35 minuta (od Stipeta u Mezoportu do sjedišta „malih zelenih“ u donjoj Salbunari). Nije zanemariva razlika, pogotovo po zvizdanu.

Kako je trend u turističkoj industriji da se na ovakvim mjestima poput Biševa koriste noge, pretpostavljamo da će posjetitelji uživati u ovom putu. Ne samo zbog prekrasnih vidika koji se otvaraju na Đardin, rt Kobilu, cijeli arhipelag prema kopnu, male spiljice i plažice u Mezoportu koje gledaju na sjever, već i zbog jedne rijetke ptice: Eleonorinog sokola koji obitava u Đardinu, na hridima na koje puca vidik sa novog starog puta.
Eleonorin sokol rijetka je ptica (oko 100 jedinki u cijeloj Europi, odnosno samo na Mediteranu). Ujedno je i strogo zaštićena vrsta. Kada ju vidite u lovu jasno vam je da se radi o iznimnom letaču. Vrane nemaju šansu da se približe njihovim gnijezdima jer ih sokolovi, najčešće u paru, svojim vratolomijama i kliktanjem tjeraju da odstupe.  Ni orla kokošara nije im problem otjerati.

Stari novi put prolazi baš na mjeru, da ne uznemirava ove rijetke susjede, a da ipak možemo zadovoljiti znatiželji i zaviriti u njihove živote, ali nadasve diviti se njihovom letu.

Zato ćemo u narednim fazama napraviti uz put skrovito promatralište za ptice, markirati i označiti putove kako bi svi zainteresirani mogli lako doći i uživati. A zašto ne kad već živimo u raju na zemlji.

Kako je najčešće korištena alatka u radu ipak bila kosir, učesnici su u ime toga i u čast naše premijerke, akciji dali radni naziv Jadranski Kosir.

mali zeleni & biševo
Biševo, 13. 10. 2011.

Нема коментара:

Постави коментар